ihk drvene noge

Priča jednog igrača koja govori tko smo zapravo mi...

Moj dan je započeo odlaskom u Draškovićevu na prematanje posjekotina. Kada sam medicinsku sestru pitao smijem li, s obzirom na rane, danas igrati utakmice jedini odgovor koji sam dobio je pogled iz kojeg se dalo isčitati nešto u smislu ''mali, odi doma u krevet, premataj si rane i ne postavljaj glupa pitanja''. U 11 sati sam bio na Velesajmu.

Naša se momčad na početku utakmice s Pulom sastojala od 8 igrača na terenu uključujući golmana (Rakić, Metelko, Smoli, Špogi, Igor, Dejan, Vedran, Ivan) i jednog (Borna) koji je odlučio ostati izvan igre i pomoći momčadi slaganjem izmjena. Znao je da neće biti lako. Bio nas je neparan broj, znao je da ćemo se brzo trošiti, da nemamo previše šanse... Iskreno, ni ja, ali ni ostatak momčadi, nije vjerovao da možemo dobiti ovu utakmicu. Bilo je pitanje samo na koji način ćemo odigrati da izgubimo što manje. Jedini koji je vjerovao da imamo šanse je Vedran. Utakmica je započela, a rezultat se, kao i sve u životu, razvijao potpuno izvan očekivanja.

1-0, 1-1, 2-1, 2-2, 3-2, 3-3, 4-3, 5-3, 5-4, 5-5, 6-5, 6-6.

Svi smo ostavili srce na terenu, a Borna glas na klupi. Dvije minute prije kraja imali smo prednost od 1 pogotka koju je trebalo sačuvati i osigurati pobjedu. 10 sekundi prije završetka utakmice primili smo pogodak. Stajao sam pored gola i gledao kako Rakiću pak ispada iz rukavice i pada iza crte. Jedino što sam čuo je beskrajno veselje Puljana.

Bilo nas je samo sedam (dok su Puljani imali 3 izmjene i bili pojačani sa dva nova igrača). Imali smo utakmicu, za koju smo mislili da ne možemo dobiti, u svojim rukama i ''prosuli'' sve 10 sekundi prije kraja.

Uslijedili su penali. 3 promašaja sa svake strane. Puljani promašuju idući penal. Igor je ponovno bio na centru i imao priliku završiti utakmicu. Krenuo je u desnu stranu i ciljao gornji desni kut. I prošlo je... Dobili smo utakmicu za koju smo mislili da ćemo izgubiti, koju smo na kraju imali u rukama i 10 sekundi prije kraja sve zeznuli...

Pola sata nakon utakmice sreo sam jednog igrača Pule kako potišten sjedi i pitao ga ''Što je? I vi i mi smo odigrali odličnu utakmicu.''. Pogledao me i rekao ''Neću moći spavati tjedan dana, ovo je katastrofa.''Pokušao sam ga utješiti i rekao mu da smo svi dali sve od sebe...On mi je samo prokomentiro ''Ti i ja na inline gledamo drugačije.''.

I bio je u pravu, ''Drvene noge'' na inline gledaju drugačije od njega. Drugačije od svih. I ponosni smo radi toga!